Žene, zašto ste kučke?

Žene, zašto ste kučke?

Počela sam raditi sa 16 kako ne bih morala mamu žicati za pivo i koncerte u Točki. Tada nije bilo start-upa, pa sam džeparac zarađivala instrukcijama iz latinskog, a ljetne praznike sam umjesto na plaži provodila u zagušljivoj novinarskoj redakciji dok su iskusniji pisci i poznati kolumnisti bili na godišnjem, baš kao i ozbiljne vijesti. Na moju sreću, tada još nije bilo Kardashiana, a pismenost i lektura nisu još dijelili sudbinu dodota i MySpacea. Lijepa vremena. Pamtit ću ih i po brižnim maminim savjetima kojima me je željela pripremiti na pritiske prvog zaposlenja. Recimo – na poslu je uvijek jedna osoba koja smrdi, nemoj to biti ti. Budi pristojna prema svima, a posebno prema tajnicama i čistačicama. Molim te Anuška, prestani brijati obrve. No u hrpi korisnih savjeta, jedan se izgubio – pazi se kučki. Tada nisam još znala što su ta bića i kakav utjecaj na radnu efikasnost može imati njihov arsenal otrovnih komentara i postupaka. S godinama sam razvila sistem obrane, ali i identifikacije problematičnih kolegica, nešto poput Voight Kampff testa za kučke, a sastoji se od sljedećih izjava.

AJME, TI SI TAKO MRŠAVA
Otkad je debljina doživjela estetski uspon, postalo je društveno prihvatljivo osobama s normalnom kilažom pobjedonosno reći da su mršave štrkljavice. A iz nekog čudnovatog razloga zvanog bonton, i dalje je nepristojno debelim ljudima reći da su debeli. I zato rezignirano slušam kolegice koje mi uz sarkastični smiješak govore da sam mršava i savjetuju da konačno pojedem nešto, i to dok pred njima proždirem teglicu peanut buttera. Skoro svaki dan ističu moju »mršavost« iako na ručku tamanim duple porcije dok one razmišljaju hoće li svoju salatu od maslačka začiniti solju ili zrakom, jer kalorije. A kad spomenem da ne jedem šećer, ošinu me šokiranim pogledom mržnje, kao da sam rekla da jedem djecu. I šta sad, trebam se osjećati loše jer mi je metabolizam brži od Usaina Bolta? Ajde, osuđuj me jer nemam ogromno dupe koje privlači tipove i Instagram folllowere jer mi umjesto 200 čučnjeva dnevno više paše 200 minuta omiljene serije. Jebiga. Nije samo kilaža tema nepoželjnih verbalnih napada, kučke se rado obrušavaju i na imidž, pa će tako dolepršati do vas kako bi prokomentirale vaše nove cipele, frizuru ili haljinu, ali ne uz kompliment, već opasku u stilu: Hm, zanimljivo je.
P.S. Vječni joker za komentiranje mršavosti bez ikakve rezerve imaju naše mame i bake, čije poslanstvo na Zemlji je dovesti svoje potomstvo u stanje pretilosti. Ugledajte se na njih – možete mi slobodno reći da sam mršava ako mi nakon toga ponudite steak, sarme ili teglicu peanut buttera. Onda niste kučka, već najbolja prijateljica. ❤︎

U REDU SI TI, ALI NISI JOŠ MAMA, TAKO DA WHATEVER
Čuli ste za postporođajnu depresiju, ali ima jedan manje poznati hormonalni poremećaj – postporođajna kučkastost. To je ono kad se nakon porođajnog vratiš na posao i kroz prizmu majčinstva nerazmnoženim kolegicama namećeš osjećaj nebitnosti. O, bila si u Japanu? Lijepo je to, ali znaš, biti majka je najljepše životno putovanje. Napredovala si u karijeri? Super, ali znaš, biti majka je najvažniji posao. Posvojila si mačke iz azila? Ali ne bi li bilo bolje da zatrudniš? S ovima treba oprezno – ni pod koju cijenu ne smijete iznositi mišljenje o bilo kojem pitanju vezano za djecu, pogotovo ako ne uvažavate stav da su djeca smisao svemira. Recimo, kad je mama na kavi s frendicom i ne primjećuje da dijete baca hranu po zidovima te glavom i barbikom lupa po šanku stvarajući veću buku od Godzille, nikako ju ne smijete pitati koji je broj socijalne službe. S ovom kolegicom počet ćete se slagati tek kad prihvatite da ste sebična, razmažena i nezrela osoba jer volite spavati dulje od sunca i nemati povraćotinu u kosi. Najbolji dio? Kul kolegice koje su nenaporne majke kažu mi da porođaj ne kupuje ulaznicu u taj uzvišeni klub super žena- umjesto obećanog sestrinstva i jedinstva, dočekale su ih forumske i Facebook rasprave o prednostima necijepljenja, pravilnoj prehrani dojenčadi, permisivnom vs diktatorskom odgoju, veganskim pelenama…*zgrabi mačku i zahvaljuje joj se što joj ne povraća u kosu, već samo u cipele*.

TI SI TAKO MLADA
Svi znate ovaj tip žene – drži se kao da je osobno svjedočila otkriću Amerike i preživjela ledeno doba, iako je starija od vas možda 5 godina. Taj nepremostivi generacijski jaz za nju je prilika da se posprdno osvrne na sve vaše preferencije i životne odluke, jer štogod ste napravili u životu, ona je to učinila nevjerojatnih 5 godina ranije. Svoje greške na poslu predstavit će kao razumnu posljedicu dugih radnih dana pretrpanih stresom i odgovornim odlukama, no ako se vama dogodi isto, suptilno će cijelom uredu natuknuti da ste taj neoprostivi zločin počinili jer ste mladi i trebate naučiti još puno toga o odgovornosti. Najveći kompliment koji će vam ikada dati je da ste relativno sposobni…za svoje godine. Ono što ju čini kučkom nije iskustvo (svakako vrijedno poštovanja), već to da sve korisne informacije i savjete namjerno uskraćuje mlađima od sebe. Neće vam pomoći da mladenački zagon nadopunite znanjem, jer bi tako firma dobila jednog sposobnijeg radnika više i imala bolje poslovne rezultate, a tko bi pobogu to htio?

Zato molim sve žene koje se prepoznaju u ovom tekstu da prestanu biti kučke. Upišite jogu, potajno pijte šljivovicu tijekom radnog dana, odite na masažu – učinite što god trebate, ali prestanite biti uredski terorist. Probijanje u karijeri, majčinstvo i starenje dovoljno su zajebani sami po sebi; nemojte ih otežavati sebi i drugima problematičnim stavom koji svima donosi širi stres i frustracije. Umjesto imaginarnih neprijateljica, barem pokušajte u kolegicama naći vrlo stvarne saveznice. Ponekad se početak dobrih odnosa krije u nečem tako jednostavnom kao što je poziv na kavu. Ili ponuđenoj teglici peanut buttera.


Fatal error: Uncaught Exception: 12: REST API is deprecated for versions v2.1 and higher (12) thrown in /home/content/84/7859384/html/wp-content/plugins/seo-facebook-comments/facebook/base_facebook.php on line 1273