Neosporivo fantastični razlozi za dolazak na Grossmann Festival

Neosporivo fantastični razlozi za dolazak na Grossmann Festival

Dolazi Udo Kier. Za one koji su bez struje zadnjih 40 godina: Udo Kier je njemački izraz za ‘nepodnošljivo sexy genijalan glumac’. Glumio je u više trash filmova nego što ih je Tarantino kopirao, a dopala ga je i uloga u oskarovskom remek djelu The German Chainsaw Massacre. Obožavaju ga John Waters, Uwe Boll, Lars Von Trier, Dario Argento i ja, što znači da ima više sljedbenika od Nutelle. Njegov zaštitni znak je izuzetno prodoran pogled koji je rastopio čak i ledenu kraljicu popa Madonnu, u čijem spotu za Deeper, Deeper glumi neodoljivog gurua erotike (dakle, samog sebe). Globalno zatopljenje nije slučajno započelo baš kad i Udova karijera. Sve što trebate znati o ovoj legendi kojeg su proglasili najljepšim muškarcem na svijetu nalazi se u videu za Der Adler, koji nažalost ostaje njegov jedini izlet u glazbene vode. Realno, ova pjesma bi morala pobijediti na Euroviziji i dobiti Grammyja. Svake godine.

Postržjača. Nakon Jacquesa Houdeka druga najmasnija stvar u svemiru. Radi se o slovenskoj različici pizze čiji glavni sastojak je kolesterol. Jedini bolji lijek protiv mamurluka otkrila sam u Meksiku, kad smo nakon degustacije svih mogućih chupitosa završili u taquerii, na lokalnoj verziji ranojutarnjeg bureka. I tako jedva stojim u polunesvijesti čekajući petu porciju tacosa s okusom šlape, kad opazim u kutu s prilozima neki neonsko zeleni umak. I shvatim da mi ništa na svijetu ne bi u tom trenutku pasalo kao guacamole. Posegnem s tacosom duboko u zdjelu, utopim ga u kričavom umaku i s neljudskom požudom progutam sve u jednom dahu. Par sekundi kasnije shvatim da sam počinila užasnu pogrešku jer neonsko zeleni umak nije bio avokado već čili ljući od Mamića na božićnoj press konferenciji 2010. Nema riječi kojima bih opisala imploziju u želucu i invaziju ljutine na probavni sustav koja me odmah nokautirala iz mamurluka. Da sam imala sidu, sigurna sam da bi spakirala kofere i ostavila me nakon tog zalogaja. Uglavnom, postržjača ima identičan efekt na mamurluk, ali bez potrebe za gastroskopijom.

Druženje s redateljem i skladateljem soundtracka jebeno kultnog filma Hardware. Ovaj film je obilježio djetinjstvo generaciji koja trenutno skriva prve sijede i razmišlja o alternativnim karijerama koje umjesto kompjutera uključuju nomadsko stočarenje. Šest godina mlađi od Terminatora, Hardware je kultni status zaslužio pažljivo satkanom postapokaliptičnom atmosferom, stvorivši meni osobno najuvjerljiviju kinematografsku inačicu sumorne igrice Fallout. U filmu se ukazuju Gwar, Lemmy, pjevač Fields of the Nephilima, a čuju se Ministry, Motörhead, Iggy Pop i Public Image Ltd. A sad rečenica koja ima smisla i za ljude koji slušaju normalnu muziku: nezaboravne su i opscene opaske Williama Hootkinsa, u rangu prljavština koje izuste žene kad nađu muževe prljave čarape na svom jastuku. Inače, uloga riječnog taksista trebala je pripasti Sinead O’Connor umjesto Lemmyju, ali nekako se Ace of Spades pokazala boljom himnom za svemirske ratnike od Nothing compares 2 U. Upozorenje roditeljima: Hardware izaziva šok kod mlađih od 18 – ne zbog ekscesnog nasilja, već obilja disketa i 80’s frizura. Režiser Richard Stanley će na Grossmannu imati Q&A session nakon kojeg slijedi glazbeni nastup skladatelja soundtracka Simon Boswella. Mislim da je to odlična prilika da čovjeka odgovornog za Perdita Durango OST ugnjavim da nam zasvira kakvu Severininu uspješnicu. Pa da vidimo je li stvarno majstor horor glazbe.

Totalno random misao: zašto Dario Argento još nije lansirao sredstvo za pranje posuđa koje se zove…

Dario Argento detergento

Dizajn by: ćuftica

Zombie Walk. Estetski i logistički najizazovniji dio programa. Ozbiljno, čak i za vlastito vjenčanje sam se brže sredila nego za Zombie Walk. Vjerojatno jer je bježanje od rodbine više motivirajuće od bježanja od zombija. MAMA, ŠALIM SE. U subotu popodne šačica ljudi u elaboriranim kostimima i strašnom make-upu paradira glavnim trgom popraćena ljubaznim lokalcima koji zauzvrat žele samo fotku za Facebook (govorim o Zombie Walku, ne svom vjenčanju, iako su sličnosti zapanjujuće). Prošle godine sprijateljila sam se sa zombijem obučenim u vunenu uniformu na 37°C. Ja sam bila u latexu. Odmah smo se zamirisali. Prošle godine sam naučila lekciju, pa ovog puta dolazim u masivnoj dvometarskoj krinolini od satena tako gustog da zaustavlja metke.

Jer je bolje od Dalmacije. Ok, Grossmann nema more, ali s budžetom namijenjenim jednom danu na Hvaru ovdje možete bezbrižno uživati u festivalu, regionalnim poslasticama, kupiti suvinire za cijeli kvart i postati hotelski investitor. I ovdje vam nijedan konobar neće servirati »domaće« novozelandske lignje s 5 dana zakašnjenja. Također, Prlekijce za razliku od Dalmoša razumijem kad govore, iako bi njihov dijalekt komotno mogao proći kao vilenjački u Lord of the Rings. Evo malo za degustaciju: ge pa kakšne vöre pišejo, ob kelkih se kaj zača? Ponovite triput dok slušate Whitesnake i naći ćete djevu svojih snova.

Ostale atrakcije. Kad se ne gledaju horor filmovi, otvaraju se lokalne butelje. Onima koji love Grossmann suvinire preporučujem izlet u vinoteku Dvorca Jeruzalem, gdje su na volju pobjednička vina iz natjecateljskog dijela programa, kao i ona nešto jeftinija – odličan rođendanski poklon za kolege koji puštaju Adele i Gotye u uredu. Ostala popratna događanja uključuju radionice i koncerte – zombie tema nastavlja se i u glazbenom smislu nastupom Pankrta. Bit će tu i štandova sa stripovima, pločama i alternativnom odjećom, kao i super dokumentaraca, od kojih se kao glazbeni i stripovski fanatik najviše veselim onom o Morphine i 2000AD. Kompletan program dostupan je ovdje.

Čitamo se dalje na hashtagu #Grossmann, gdje ću pisati live report s festivala i objavljivati fotke Uda Kiera u mom grudnjaku.


Fatal error: Uncaught Exception: 12: REST API is deprecated for versions v2.1 and higher (12) thrown in /home/content/84/7859384/html/wp-content/plugins/seo-facebook-comments/facebook/base_facebook.php on line 1273