Vodič kroz slovenski javni prijevoz

Vodič kroz slovenski javni prijevoz

Postoji galaksija toliko apsurdna da je ni sam Douglas Adams ne bi izmislio. Zove se LPP, što je kratica za ljubljanski putnički promet, i dio je svakodnevice svih nas kojima je polaganje vozačkog na istoj to-do listi kao tečaj didžeridua i godišnji u Slavonskom Brodu. Ostavite svaku nadu vi koji ulazite, napisao je frustrirani Dante nakon što je zbog kašnjenja LPP autobusa propustio sastanak s izdavačem. Slovenski javni prijevoz dužinom putovanja, apsolutnom neudobnošću i turbulencama uspijeva zasjeniti i svima omiljeni Ryanair. I dok s potonjim riskirate tek gubitak prtljage, zaslugom LPP-a ćete gotovo sigurno izgubiti razum, vjeru u koncept vremena, a potencijalno i posao.

Krenimo od neudobnosti. Kao vrlo dugonoga osoba, prisiljena sam birati između proširenih vena, vožnje na krovu i prisilno socijalizirajućih 4 sjedala lociranih pri kraju autobusa. Tamo se nasuprot mene uvijek sjedne druga najdugonogija osoba u Ljubljani ili netko nenormalno krupan te zato kakvih 17 stanica omatam noge u pozu inspiriranu rundom Twistera s yoga majstorima. Glavu također izvijam u neprirodan položaj kako bih izbjegla suočavanje s potpunim strancem, što je zapravo vrlo nepristojno od mene; trebala bih ljepše tretirati osobu koja mi sjedi u krilu. Za uspomenu kući odnosim kostobolju i uništena koljena, kao da sam karijeru gradila pred kamerama PornHuba. Ne mogu čak ni frustrirano uzdisati jer u LPP autobusima kisika ima manje nego u svemiru. Anaerobni uvjeti odlična su prilika za trening kapaciteta pluća: tek sad razumijem kako Slovenci u tako velikom broju trče maratone i postavljaju rekorde u ronjenju na dah. Prozore je nemoguće otvoriti, navodno jer su vozila klimatizirana, ali mislim da se radi o preventivnoj mjeri u slučaju da nekom pukne film i odluči se baciti iz jurećeg autobusa.

Ne, ovo nisu autobusne linije, već koliko života ćete čekati na idući bus.

Ne, ovo nisu autobusne linije, već koliko života ćete čekati na idući bus.

Osim što mi obogaćuje društveni život, vožnja LPP-om ima i obrazovnu vrijednost – gotovo sva vozila opremljena su ekranima s kojih pršte korisne informacije. Promašene vremenske prognoze, novosti iz svijeta sisa iz guzica, SMS poruke napaljenih tinejdžera i poslovni horoskop upravo su ono što mi treba nakon 8 sati blejenja u kompjuter. Ovaj besplatan oblik edukacije nije popraćen zvukom kako bi putnici mogli neometano uživati u taktovima Danijele Martinović i čarima „Best of Jadran 1998“ kompilacije iz šoferove lože. Ekrani se nalaze i na stanicama kako bi s preciznošću Vidovitog Milana predvidjeli dolazak idućeg autobusa. Takozvane LPP minute pomogle su Einsteinu da razvije teoriju o relativnosti vremena, jer najavljen dolazak i onaj stvarni variraju od ‘skoro na vrijeme’ do ‘nikad’. U principu se aplicira sljedeća LPP formula: dolazak autobusa = najkasniji rok dokad bus trebate da ne dobijete otkaz + 2 minute.

Nesretni Slovenci imaju to prokletstvo da su uvijek na krivom mjestu u krivo vrijeme, ali čak ni raspad Jugoslavije ne dokazuje to tako dobro kao raspored putnika u LPP autobusu. Sjedala rezervirana za starije ljude i trudnice redovito okupiraju tinejdžeri, dok putnici s najvećim koferima i ruksacima obzirno puste korijenje na samim vratima. Šoferi, inače nedosanjani vozači Formule 1, su vjerojatno jedine osobe koje sjede na pravom mjestu.

Sigurno se pitate koliko plaćam sva ta neprocjenjiva iskustva. Vožnja LPP-om mjesečno košta oko 100€: 40 za kartu i ostalo za taksije u slučaju kad autobus dramatično kasni zbog gužve / radova na cesti / prejake kiše / prejakog sunca. U komentarima slobodno ostavite preporuke povoljnih autoškola u Ljubljani. Hvala.


Fatal error: Uncaught Exception: 12: REST API is deprecated for versions v2.1 and higher (12) thrown in /home/content/84/7859384/html/wp-content/plugins/seo-facebook-comments/facebook/base_facebook.php on line 1273