Inside info: kako je KPK izgladnila Slovenca

Inside info: kako je KPK izgladnila Slovenca

Ono što je Black Friday za Ameriku, prošli vikend bio je za demokraciju u Hrvatskoj i Sloveniji- histerična rasprodaja vrijednih dobara. Danas je tek utorak, no posljedice su već vidne: kolone LGBT imigranata usporavaju promet na graničnim prijelazima u Rijeku i Istru, a u Sloveniji se korupcija trijezni od burnog tuluma kojim je proslavila ostavku Senata Komisije za sprječavanje korupcije (KPK). I dok smo Hrvati referendumom samo službeno zapečatili stanje pederluka u državi, odstupanje Senata KPK ima radikalne posljedice za demokratsku sudbinu Slovenije. Za one bez pretplate, KPK je neovisan organ čija misija je ograničiti utjecaj korupcije, poglavito u javnom sektoru. Radi razotkrivanja korupcijskih afera Janše, Jankovića i mnogih državnih tvrtki, KPK u slovenskoj javnosti uživa status beskompromisnog moralnog kompasa društva čije povjerenje u državne institucije je gotovo jednako nuli. Zvuči dobro, sigurno se češkate po glavi dok ne slušate Thompsona, zašto takav organ nemamo u Hrvatskoj? Eto, prema danas objavljenom rezultatu Indeksa percepcije korupcije, Hrvatska se nalazi na 57. od mogućih 177 mjesta (što je bolje od našeg prosječnog plasmana na Euroviziji). Nije li čas da reagiramo? Ma kakvi. Onda bi morali ustanoviti Komisiju za nadzor homoseksualaca u odboru Komisije protiv katolibanskog lobiranja Komisije za poticanje nepotizma u Komisiji za sprječavanje korupcije. A s takvom razinom nadrealnosti se ne bi mogao nositi ni Terry Gilliam, kamoli naši saborski zastupnici.

I dok smo se oko referendumskog pitanja ujedinili kao protiv-nici, muž i ja od petka vodimo debatni rat glede ostavke Senata KPK. Fronta je još uvijek otvorena- on kao zaposlenik KPK u potpunosti podržava odluku nadređenih, ja mu kao zrela sugovornica uskraćujem obroke dok ne posluša moje argumente. Ostavku Senata KPK smatram pogrešnom iz više razloga; kao Hrvatica, kao žena zaposlenika i kao nadrkana građanka zemlje gdje demokracija čeka red za smrtnu kaznu. Iz perspektive Hrvatice u debatu unosim iskustvo žrtve koruptivne politike i gospodarstva te posljedičnu ljutnju do neefikasnosti države. Za razliku od Slovenaca, hrvatska Vlada samo načelno ratuje protiv korupcije, neovisnog organa za nadzor nema, tako da zaustavljanje rasplamtale korupcije bez adekvatnog instrumenta čini od naše Vlade vatrogasca koji gasi požar peglom. Ostanemo li u metafori, ostavka Senata KPK je uskratila društvo za posve funkcionalan aparat za gašenje požara. A kako je pokazao slučaj Grčke i Španjolske, metaforički plamen vrlo lako postane stvaran jednom kad građanima pukne film. Drugi razlog mog negodovanja je taj da kao žena zaposlenika imam inside info o KPK. Ako očekujete detalje pojedinih slučajeva u koje sam upućena koliko i prosječan gledatelj Dnevnika, ne gubite vrijeme i vratite se komentiranju desničarkih portala. Pod inside info mislim na suživot s osobom koja uživa u svom poslu, poštuje šefove i njihov integritet te je itekako svjesna odgovornosti vlastitog položaja. Stoga defetistički nastup Senata djeluje nekorektno i šikanirajuće do zaposlenika, jer se ostavka može protumačiti i kao pozivnica na ukidanje KPK. Što nas dovodi do trećeg razloga, iliti perspektive nadrkane građanke.

U dvije godine praćenja rada KPK uočila sam bezbroj slučajeva pogrešne interpretacije njene uloge u društvu. Desničari, ljevičari, gradonačelnici, poduzetnici, pa čak i ugledni novinari poput Bobovnika- svi redom su omašili fudbal i pozivali KPK na akciju, pripisujući im nepostojeću izvršnu i zakonodavnu ulogu. Ironično je da je najblatantniji primjer loše interpretacije uloge KPK upravo ostavka Senata. Kako i samo ime kaže, KPK bi se trebala baviti sprječavanjem korupcije. U praksi je to nemoguća misija, budući da je virus korupcije zahvatio krvožilje države, dakle treba prijeći na sanaciju, a definitivnog cjepiva nema. Jedino učinkovito cjepivo je upornost, pogotovo jer mehanizam širenja korupcije nalikuje na borbu s mitskom Hidrom. To nikako ne znači da je antikorupcijski boj uzaludan. Odstupanje Senata kao odraz frustracije zbog nemogućnosti sanacije podcjenjivanje je važnosti postojanja neumoljivog i neovisnog kontrolnog mehanizma. Kako je rekao moj prijatelj, političari se moraju bojati za svoje pozicije, baš kao i moj muž za sljedeći obrok dok ne finaliziramo debatu. Ostavkom je Senat nastupio obrnuto od moje mame koja kaže da će skuhati samo par sarmi, a na kraju ostane dovoljno hrane za buduće generacije. Izrazivši beznađe, Klemenčič i ekipa slistili su nekoliko korumpiranih sarmica, a budućim generacijama poželjeli dobar tek uz asketski meni koji će nam prirediti koruptivni politički šefovi.

Ako treba izvući jednu lekciju iz ovog crnog vikenda, neka to bude važnost medija u mobilizaciji razuma naroda. Kao što tvitnuh neki dan:

 

Mediji svojom kakti neutralnošću (koja je tek isprika za društvenu neodgovornost) snose veliku porciju krivnje za slabu izlaznost na referendum, kao i ostavku Klemenčičeve ekipe. Budimo realni, od izbora parizera u Konzumu do ideološke opredijeljenosti na referendumu, sve je stvar marketinga. Željka Markić kao poduzetnica dobro razumije mehanizam prodaje, što je dokazala prodavši Hrvatima ideju o referendumu. Ideju s isteklim rokom trajanja zapakirala je u crveno-bijelo-plavi papir s motivom šahovnice i lansirala ga pomno odabranoj klijenteli, pazeći da se tijekom promocije učestalo koriste ključne riječi poput “kršćanstvo” i “uništenje obitelji” , sve do trijumfalnog zaključka prodajne kampanje. Udruga “U ime obitelji” s razlogom će se osjećati pokradeno ne dobije li nagradu za najbolju marketinšku kampanju 2013. Da su hrvatski mediji uložili trećinu tog truda kako bi razjasnili naciji da se ne radi o ugrožavanju katolika analnim seksom, već ugrožavanju prava manjine, vjerojatno bi imali drugačije rezultate referenduma. Isto vrijedi za KPK slučaj. Pokušaji politizacije njihovog rada i lansiranje jeftinih afera zaslužili su tihi bojkot medija, a ne bombastične naslovnice. Zašto mediji nisu vršili veći pritisak na političare, apelirali na građansku savjest? Da, to je bilo retoričko pitanje. Suočeni s rezignacijom nadležnih institucija i medija, ostaje samo volja naroda. Slovenci, nemojte apatično apstinirati u četvrtak. Ako se odlučite na protestnu apstinenciju, onda krivca za osjećaj izjebanosti ne tražite ni desno ni lijevo; naći ćete ga ispred sebe, u odrazu ogledala.


Fatal error: Uncaught Exception: 12: REST API is deprecated for versions v2.1 and higher (12) thrown in /home/content/84/7859384/html/wp-content/plugins/seo-facebook-comments/facebook/base_facebook.php on line 1273