Nemam vremena

Nemam vremena

“Nemam vremena”- rečenica koja mi tijekom dana najviše puta uleti u uši i izleti iz usta. U ekstremnim slučajevima, došlo je do toga da više nemamo vremena za nemanje vremena. Tempus fugit, upozoravali su stari Latinjani, što bi u slobodnom prijevodu značilo: skinite se s Facebooka. No čak i bez tehnoloških distrakcija, postali smo toliko okupirani sadašnjošću da se više ne stignemo uživjeti u istu. U 16 sati budnosti, ako i skupimo toliko između nevoljkog napuštanja kreveta i lakunoćnog poljupca, žongliramo obavezama u ritmu šezdeset minuta na sat. Uz tako neumoljivo monoton tempo, ono čega smo stvarno lišeni nije vrijeme, već poimanje istog. Iz dana u dan skakućemo u krug poput figurica iz ‘Čovječe, ne ljuti se’ čekajući kraj radnog dana, predavanja, treninga…iščekujući onaj blaženi trenutak kad ćemo se, oslobođeni obaveza, sunovratiti u zagrljaj kauča i/li interneta. Trebamo li zbog tako bezglavog i šupljeg, rekla bi moja mama puna razumijevanja, trošenja vremena imati grižnju savjesti? Nikako. Sačuvaj me Bože vremenskih fašista koji imaju svaku minutu svojih i tuđih života pod kontrolom. Samo, koja nam sve to vremena promiču dok se žalimo kako nemamo vremena?

Kome nije poznato ono “budem” vrijeme rezervirano za nepročitane knjige, neispeglane košulje, neodgovorene mailove, neispunjena obećanja?

Postoji neopisivo mnogo vremena koja je nemoguće definirati. Nisu ni prošlost ni budućnost, još manje sadašnjost. Krenimo od najdosadnijeg: Proustovo izgubljeno i (spoiler alert!) u sedmoj knjizi ponovno pronađeno vrijeme. Sekunda potrebna da nam ona jedna osoba uljepša ili uništi dan. Potpuno neočekivani, sudbonosni trenuci zbog kojih ovaj tekst pišem u Ljubljani, a ne Zagrebu. Trenutak spoznaje u kojem godine akumuliranja grešaka, promašenih izbora i posljedičnog kajanja počnemo zvati iskustvom. Eksplozivno samopouzdana nezrelost ranih 20-ih i skromna, neinvazivna sigurnost ranih 30-ih. Vrijeme koje bi mogli posvetiti izradi brodova u boci ili rješavanju logičkih paradoksa, ali ga s lakoćom žrtvujemo za samo još jednu epizodu omiljene serije. Kažem jednu, ali zapravo mislim tri. Sezone.

Iz poštovanja do vašeg i svog nemanja vremena, ovdje ću zaključiti traktat o nemanju vremena. Kako drukčije nego s videom o nemanju vremena.


Fatal error: Uncaught Exception: 12: REST API is deprecated for versions v2.1 and higher (12) thrown in /home/content/84/7859384/html/wp-content/plugins/seo-facebook-comments/facebook/base_facebook.php on line 1273