Zašto sam protiv pedera

Zašto sam protiv pedera

Dok se većina slovenskih liberalnih umova zgražala nad padom prijedloga o legalizaciji gay brakova, ja sam bila ponosna na referendumski rezultat. Iz perspektive osobe u čijoj državi se homoseksualne osobe kamenuju, sakupljenih 40% glasova podrške činilo mi se nedosežnim civilizacijskim napretkom za hrvatsko društvo. No glede na planirani referendum o ustavnoj zabrani gay brakova, vidim da je stanje daleko poraznije te da su mi državu već preuzeli pederi.

Pederski je, naime, prekrajati demokratsku državu u bogoštovni sustav gdje se ljudska prava i Ustav baziraju na istinama nečijeg imaginarnog prijatelja. Isto tako je pederski nepozvan se uvlačiti u tuđe krevete, što je poriv razvijen zahvaljujući poraznoj kvaliteti medija radi kojih pola hrvatske nacije boluje od žutice. Naravno, radi se o metaforičkom uvlačenju u krevet; samo uistinu nezdravi Hrvati bi zalutali u krevete gay parova zaraženih drogama, sidama i, bože sačuvaj, virusom nekršćanskih vrednota. I eto nas pri ključnoj riječi. Nije li zanimljivo kako su, za razliku od umova predstavnika U ime obitelji, kršćanske vrijednosti vrlo fleksibilan konstrukt? Kakvih 15 godina unazad, na satovima vjeronauka učili su nas da ne osuđujemo, već pokušamo shvatiti. Svjesne destruktivnog potencijala dječje pakosti, časne sestre su isticale da nije ispravno ucjenjivati druge, intelektualno ni emocionalno. A bome ni politički. Danas su kršćanske vrijednosti tek modni dodatak političkim ambicijama njihovih izustitelja. I tako dok Papa milostivo ljubi oboljele vjernike šireći poruku ljubavi i prihvaćanja, novodobne kršćanske vrijednosti s pečatom “Izvorno hrvatski” usmjerene su na moralnu krizu koja je zahvatila rastući broj hrvatskih anusa. Pozivamo savjesne građane da glasaju ZA i tako zaustave eroziju kršćanskih vrednota!, tako nekako glasi decidirani apel iz stožera U ime obitelji. Kao da je savjest heteroseksualni relikt u obliku križa kojim su blagoslovljeni isključivo katolici.

Uzalud Vlada, EU i civilna društva upozoravaju da je nadolazeći referendum pljuska demokraciji. Ne razumiju oni da si uz tako unikatan mischung kršćanskih vrijednosti možemo priuštiti odbacivanje demokracije, te izmišljotine politeističnih pedofila. Ne treba nam bome ni arapska matematika da oduzmemo prava manjini i potenciramo množenje nejednakopravnosti. I jebeš homotolerantne Sumerane i njihov kotač, Hrvati će u budućnost pješke, kašljucajući od prašine pretičućih zemalja kolegica iz EU. Oni najčišće savjesti udavit će se u valu evanđelja, a zatim poput anđela levitirati iznad prljavih grešnika na krilima kršćanskih vrijednosti, bacajući iz nebeskih visina kamenje na bezbožne homoseksualne glave. Budući da netolerancija postaje najprepoznatljiviji hrvatski brand, treba razmisliti kako unovčiti taj potencijal. Možda da se, recimo, Bajadera preimenuje u Bezpedera ? Pa da već jednom predstavimo i strancima okus hrvatskog licemjerja.

bajadera

(Montaža je rad autorice i ne odražava stajališta Bajadere, Kraša i s njima asociranih pravnih i fizičkih osoba)

Iza referenduma vreba vrlo opasna premisa, a ta je da se radi o radikalnom koraku, ako ne i troskoku naprijed u odnosu na homofobijom motivirana premlaćivanja i prepuštanja etera velikim hrvatskim mudracima Rojsu i Spajiću. Čak i ako debata o homoseksualnosti prelazi iz ulične sfere “neverbalne komunikacije” u domenu artikulirane argumentacije – artikulirano shvatite u najširem smislu te riječi- činjenica da je zalutala u Ustav je pozitivna koliko i kuga u vrtiću. Ustav se tretira kao Thompsonova pjesma gdje se riječi i stavovi umeću samo da bi se rimovali s katolik. Šteta što smo odustali od Eurovizije, zamislite Škoru kako pred izbuljenim očima EU izvodi svoj besmrtan hit “Blude mi”. Vladina pjesmica nije ništa bolja. Poput neiskusnog roditelja koji zavađene klince pokušava umiriti (pomirenje je, naime, izvjesno koliko i Mamićevo učlanjenje u Društvo hrvatskih književnika) samo da bi si olakšao glavobolju, Vlada pruža slabijem djetetu Kinder jaje i u njemu čokoladom obložen Zakon o životnom partnerstvu, na što LGBT zajednica odgovara da je  pravo na brak osnovno ljudsko pravo sadržano u 12. članku Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. A jesu nezahvalni ti homoseksualci.  Još malo pa ih nećemo više smjeti zvati pederčinama. Brak i partnerstvo, ista stvar. Krumpir, krompir. Nacija ZA, nacija zla.

I dok se hrvatska nacija sprema referendumom poručiti koje klečanje im je draže: ono pred gay partnerom ili oltarom,  zaboravlja se da smo veći dio samostalnosti proveli na koljenima. Duboka ekonomska kriza, emigracija mladih stručnjaka, uspomene iz Domovinskog rata upisane u hrvatsku po(ds)vijest latinicom i ćirilicom, pad nataliteta, okrutna zlostavljanja životinja i kraj emitiranja Sulejmana Veličanstvenog- uz tolike preče društvene tragedije pederski je mobilizirati savjest nacije u ime kreveta. Bilo da se odlučite glasati protiv ili glasom za ostavite buket ruža uz mrtvačku postelju demokracije, upamtite: pederski je gunđati kako će nas sve to masno koštati. Svega 47 milijuna kuna za putovanje kroz vrijeme koje nas iz 2013. lansira u kameno doba je čista sitnica.


Fatal error: Uncaught Exception: 12: REST API is deprecated for versions v2.1 and higher (12) thrown in /home/content/84/7859384/html/wp-content/plugins/seo-facebook-comments/facebook/base_facebook.php on line 1273